Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET

OBAVJEŠTENJE

Radna subota planirana za 23. 6. 2018. godine pomjera se za 30. 6. 2018. godine.

Iz Dekanata

U skladu sa članom 79. i 80. Zakona o visokom obrazovanju ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 33/17), Univerzitet u Sarajevu objavljuje Konkurs za upis studenata u prvu godinu prvog ciklusa studija i prvu godinu integriranog studija, drugog ciklusa studija i stručnog studija za studijsku 2018/2019. godinu.

Konkurs se objavljuje na web stranici Univerzitata u Sarajevu, oglasnoj ploči Univerziteta u Sarajevu, te na web stranicama i oglasnim pločama organizacionih jedinica (fakulteta i akademija) Univerziteta u Sarajevu.

Detaljnije informacije vezane za Konkurs i podnošenje prijava bit će dostupne u ponedjeljak, 11.06.2018. godine.

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu osnovan je Odlukom Vlade NRBiH od 14. februara 1950. i najstarija je visokoškolska institucija za humanističke i društvene znanosti u Bosni i Hercegovini. U početku je Filozofski fakultet djelovao kao jedinstvena nastavno-znanstvena cjelina s Prirodno-matematičkim fakultetom, s osam studijskih grupa: Opšta i narodna istorija, Srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost, Njemački jezik i književnost, Francuski jezik i književnost, Orijentalna filologija, Matematika, Hemija i Geografija.

Početak nastavnog procesa obilježilo je predavanje prof. dr. Aleksandra Belića, predsjednika SANU, koje je održano početkom novembra 1950. godine. Nastava se prvobitno odvijala u prostorijama Gazi Husrev-begove medrese, budući da nije bilo riješeno pitanje smještaja Fakulteta. Zgrada Filozofskog fakulteta izgrađena je prema idejnom projektu Juraja Neidhardta u periodu između 1955. i 1959. godine.

Opširnije: O Filozofskom fakultetu...

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, u saradnji s Britanskim savjetom, počinje program certificiranog testiranja znanja engleskog jezika. Testiranje se vrši kroz program Aptis, koji je priznat u Evropi i šire, te se koristi kao valjana potvrda znanja engleskog jezika za međunarodne programe razmjene  (Erasmus+ itd.). Prije prijave, sve detalje o potrebnom nivou znanja engleskog jezika ali i vrsti testa je potrebno provjeriti sa  fakultetom  na koji se planirate prijaviti. Ovaj certifikat se može koristiti i kao potvrda o generalnom poznavanju engleskog jezika, a rezultati testa se iskazuju kroz Zajednički evropski referentni okvir za jezike (CEFR).

Testiranje se obavlja u prostorijama Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Franje Račkog 1. Testiranje zajednički vode Filozofski fakultet i Britanski savjet, te zajednički izdaju certifikate. Cijena testa/certifikata je 150 KM za građanstvo, dok studenti UNSA mogu ostvariti popust na navedenu cijenu uz predočenje indeksa.

Ispiti će se održati 21. 4. 2018. u 14:00 sati, Filozofski fakultet, sobe 228 i 229.

Prijave se primaju do 14. 4. 2018.

Opširnije: Program certificiranog testiranja...

Filozofski fakultet kao „duhovno srce“ Univerziteta u Sarajevu uskoro će proslaviti sedamdeseti rođendan. Kratak je to period poredimo li ga sa historijom znamenitih svjetskih univerziteta, a opet dovoljno dug s obzirom na sve poticaje ubrzanih promjena na polju humanističkog, društvenog i umjetničkog stvaralaštva u tako turbulentnom razdoblju novije historije Bosne i Hercegovine. U prve četiri decenije, zahvaljujući prije svega angažmanu izuzetnih profesora/stvaralaca u disciplinama koje se izučavaju na našem Fakultetu, gotovo je nevjerovatna brzina kojom je ovo društvo uhvatilo korak sa savremenim duhovnim kretanjima u Evropi i svijetu. Mala, još dobrim dijelom feudalna sredina, najprije je morala nadoknaditi golemi zaostatak na planu prosvjetiteljstva, a istovremeno zadovoljiti sve izazove kojima su je zapljuskivali talasi modernizma. Filozofski fakultet je uspio u tome zahvaljući izuzetnom duhovnom dinamizmu koji je rastao sasvakom novom generacijom, neprestano se prilagođavajući svježim duhovnim strujanjima, emanirajući pozitivnu drušvenu energiju i trasirajući originalne puteve ukupnog društvenog razvoja. I upravo u periodu kada se akumulacijom svih dosega u tih nekoliko decenija došlo do visokog akademskog stepena koji je obećavao još više i još dalje u šarenom svijetu humanističkih, društvenih i umjetničkih disciplina, najsurovija agresija i dugotrajna opsada Sarajeva, događaj koji će obilježiti konac svjetske historije XX stoljeća, naglo su zaustavili taj zamah. Iako fizički izmješten, jer se našao na prvim borbenim linijama, Filozofski je fakultet i u tom periodu nastavio s radom i čini se da nam nikada kao u tom periodu nisu bile tako realne i tako bliske riječi Gillesa Deleuzea kako je „svaki stvaralački čin, čin otpora“. I to jeste dio historije ovog Fakulteta koji možemo s punim pravom nazvati periodom duhovnog otpora destrukciji i barbarizmu. Zatim su usljedile godine u kojima je valjalo obnoviti materijalno i kadrovski teško osiromašen Fakultet. Pa ipak, mimo svih anahronih društvenih procesa koji su uslijedili nakon rata i na djelu su i danas, mimo sve provincijalizacije i težnji da se nekad potpuno otvorena sredina što više zatvori i vrati u duboku prošlost iz koje tek što je povijesno izronila, nastavnice i nastavnici, studentice i studenti Filozofskog fakulteta nastavljaju sa svojom misijom „otvaranja“ i nanovnog osvajanja prostora slobode mišljenja, mišljenja koje oduvijek i postoji samo kao kritičko mišljenje. Pri tome, nije loše uvijek iznova ponoviti: nešto se otvara da bi se u vlastiti prostor upustio određeni sadržaj, ali i da bi se iz našeg prostora nešto iznijelo vani i prezentiralo svijetu. A slobodu mišljenja, kao i svaki drugi prostor slobode, mora obavezno pratiti etička dimenzija odgovornosti – odgovornosti spram našeg trenutka, ali i prema vremenu i generacijama koje tek dolaze. Na takvom horizontu definirane su i osnove naših programskih usmjerenja u narednom mandatnom periodu.

Bez namjere da se suviše osvrćemo unazad, neophodno je ipak pomenuti dvije vrlo važne stvari koje su neposredno iza nas, a koje će u dobroj mjeri odrediti pravce razvoja Filozofskog fakulteta u narednom četvorogodišnjem mandatnom periodu: to je dovršetak procesa integracije Univerziteta u Sarajevu i novi Zakon o visokom obrazovanju, izglasan koncem jula 2017. godine. Ako to imamo u vidu, možemo reći da se Filozofski fakultet nalazi pred jednom novom fazom razvoja. Bit će ona neminovno obilježena neizvjesnostima i njih treba imati na umu kada govorimo o vrijednosnim načelima i smjernicama za budućnost. Jasno je da jedna visokoobrazovna institucija poput Filozofskog fakulteta, koja je po svim evropskim mjerilima jedan univerzitet srednje veličine (organizaciona jedinica sa velikim brojem podorganizacionih jedinica, kazano administrativnim jezikom Zakona), primarno mora biti utemeljena na legalizmu, na jasnom poštivanju zakonskih i statutarnih odredbi. I to jeste naš prvi zadatak. Ali isto tako je jasno da unutar tog okvira mi moramo biti proaktivni u traženju zakonskih izmjena i iznalaziti rješenja koja odgovaraju nama – unapređenju našeg naučnoistraživačkog i nastavnog rada, međunarodne saradnje kakvu mi želimo i finansijskoj stabilnosti koja nam je neophodna. Pri tome moramo funkcionirati na način institucionalne demokratije, poštivanja odluka reprezentativnih tijela ovog Fakulteta sa Nastavnim vijećem kao centrom odlučivanja. Dužni smo poštivati legitimnu volju većine, a istovremeno biti okrenuti drugačijem mišljenju, akademskom dijalogu, njegovanju akademske kulture tog dijaloga, čuvanju digniteta nastavnica i nastavnika, saradnica i saradnika, svih ostalih uposlenika i studenata, te intenzivno raditi na sinergijskom djelovanju, a ne na rasipanju snage i vremena u jalovim raspravama, nesporazumima i čestim međusobnim sukobima.

Rad svih nas zajedno, naša uključenost u djelovanje Fakulteta i odgovornost za njegovo uspješno funkcioniranje, bila je i ostala mjera naše vrijednosti. Fakultet mora biti mjesto, mora biti dom u kojem će svi moći iskazati i ostvariti svoje potencijale. Možda i predugo imam osjećaj velikog raskoraka između neospornog naučnog i umjetničkog potencijala i rezultata na naučnom i nastavnom planu. Stoga se moj program temelji na onim poboljšanjima upravljanja procesima koji vode samo jednom cilju: oslobađanju tih potencijala i njihovom usmjeravanju prema naučnoistraživačkim projektima, međunarodnoj saradnji, društvenomangažmanu, daljem razvoju inovativnosti u nastavi i, u konačnici, poboljšanju kvaliteta nastave u radu sa studenticama i studentima zbog kojih smo svi mi ovdje. Uz to, onoliko koliko je to moguće u datim okolnostima, potrebno je otvoriti vrata ovog Fakulteta za redovne rasprave o krucijalnim društvenim problemima. Jer, u situaciji u kojoj države faktički nemamo, a društvo se opasno osipa i pitanje je da li još uvijek i postoji, kada se BiH dovodi u pitanje čak i kao kulturna činjenica, premda je to najsigurnije uporište njene povijesne opstojnosti, dužni smo vratiti Filozofskom fakultetu poziciju mjesta otvorenih sučeljavanja vezanih za najbolnija pitanja, umjesto da nastavimo voditi male međusobne ratove čime se ono izvanjsko urušavanje prenosi i na ovu instituciju. Time bismo, uostalom, uz redovne napore koje činimo, na najbolji način privukli i naše studentice istudente, ali i druge mlade ljude, potakli njihov interes za upis na naš Fakultet i aktvno se suprotstavili opasnoj tendenciji lokalne i globalne društvene kampanje okrenute protiv humanističkih i društvenih nauka kojoj svjedočimo u posljednje vrijeme.

Proces realizacije nastave, proces realizacije naučnog, istraživačkog, stručnog i umjetničkog rada, internacionalizacija i dalje širenje polja istraživanja, proces funkcioniranja administrativne službe Fakulteta, Studentske službe, Biblioteke, Tehničke službe, proces dalje informatizacije Fakulteta, moraju biti usmjeravani u skladu sa standardima i na temelju kriterija koji važe u međunarodnim obrazovnim i akademskim institucijama i kompatibilni sa ciljevima razvijenih evropskih zemalja. No uzalud će nam biti sve to ukoliko ne uložimo napor da se suprotstavimo koliko god je moguće lavini birokratizacije koja je zahvatila cijeli Univerzitet. Tek amortizacijom i ublažavanjem tog pritiska, uz navedene procese, bit ćemo u poziciji da oslobodimo puni naučni, stručni, istraživački, umjetnički potencijal svakog nastavnika i saradnika. Rječju, moramo težiti efikasnoj administraciji na Univerzitetu koja će biti dio rješenja, a ne problema. Ako bar djelimično uspijemo u takvim nastojanjima bit će nam olakšana borba za kvalitet, za integraciju Fakulteta u tokove savremenih svjetskih kretanja u naukama koje se ovdje izučavaju, u tokove međunarodne i saradnje sa drugim univerzitetima na svim razinama, borba protiv grubog nasrtaja politike na našu autonomiju i slobodu mišljenja, dakle borba za otvaranje akademskog života nasuprot dokazanim katastrofalnim posljedicama višedecenijskog autizma prisutnog u svim društvenim segmentima.

S obzirom na stečeno iskustvo koje imamo u primjeni nastavnih planova i programa neophodno je nastaviti na njihovim inovacijama kao i težiti njihovoj interdisciplinarnosti. U tom pogledu, otvoreni dijalog vezan za predviđeni proces eksterne evaluacije i akreditacije treba maksimalno iskoristiti za izmjene nastavnih planova i programa u onim smjerovima i u onim segmentima koji će nas dovesti doispunjenja visokih evropskih akademskih standarda. Za realizaciju programa bit će neophodna podrška organa Univerziteta, materijalno-finansijska podrška Osnivača, te puna saradnja sa Vijećima odsjekâ, kolegija predsjednika Vijeća odsjeka, Nastavnog vijeća i svih saradnica i saradnika uposlenih na Fakultetu. Bit će potrebna sinergija i, opet, rasterećenje birokratskog pritiska kako bi svaka nastavnica i nastavnik imali dovoljnu zonu slobode u kontinuiranom inoviranju vlastitih programa i njihovim usklađivanjima sa konceptom cjeline studija. Dozvolit ću sebi da na ovom mjestu istaknem jednan aspekt djelatnosti na koji bih u narednom periodu obratio naročitu pažnju. Riječ je, naime, o neophodnosti uspostavljanja specifičnog balansa između onoga što su klasične humanističke vrijednosti koje moramo odbraniti i onih potreba koje nose historijske mijene i savremene potrebe mladih ljudi, primarno vođenim željom da analitički prodru u bit novih fenomena, tendencija i trendova u svijetu. Moja okrenutost novoj generaciji saradnica i saradnika, nastavnica i nastavnika ide upravo za uspostavljanjem te uravnoteženosti koja je moguća i, po mom dubokom osjećanju, lako ostvariva. U okviru novog institucionalnog statusa Univerziteta u Sarajevu neophodno je uspostaviti novu ulogu Filozofskog fakulteta i njegovo pozicioniranje kroz postupne faze daljeg razvoja. A to znači daljeg usavršavanja rada u oblastima na kojima već radimo, ali i pokretanje novih djelatnosti koje nam nedostaju na „jezično-kulturnoj mapi svijeta“ koju pokrivamo. Pokretanjem studija jezika na nivou lektorata iz japanskog,kineskog, švedskog i norveškog jezika trasirali bismo put ozbiljne saradnje sa tim danas nezaobilaznim civilizacijskim prostorima i time pomenutu „mapu“ učinili potpunijom, a istovremeno dobili i na planu neophodne dalje internacionalizacije Filozofskog fakulteta. A u zoni upotpunjavanja rada na nacionalnim disciplinama potrebno će biti uložiti napore da se načine isti takvi početni koraci u izučavanju romske i jevrejske baštine, bez kojih nema potpunog uvida u tradicionalno multikulturno tkivo ove zemlje. Pa ako u toku narednog četverogodišnjeg mandata uspijemo bar jednim dijelom realizirati zacrtane ciljeve bit će to značajan poticaj za generacije koje dolaze. Stoga se čini neophodnim maksimalno sinergijski timski ujediniti tri funkcije: riječ je o oblasti nastave, međunarodne saradnje i naučnoistraživačkog rada. Prodekan za nastavu mora sinergijski djelovati sa prodekanom za međunarodnu saradnju, a oboje opet sa timom kolegica i kolega koji vode naš Centar za naučnoistraživački rad i stručne aktivnosti čije sastavnice čine: Institut za arheologiju, Institut za književnost i kulturološke studije, Znanstveno-istraživački inkubator, Institut za humanistička i društvena istraživanja, Centar za jezike, Centar za psihološko istraživanje, edukaciju i savjetovanje. Centar za permanentno usavršavanje i cjeloživotno učenje, te izdavaštvo naših elektronskih i printanih  naučnih monografija i naučnih časopisa čije je indeksiranje već pokrenuto... Iz moje perspektive, to je zapravo jedna djelatnost. Logika je jasna. Svaki iskorak na planu naučnoistraživačkog rada, podrazumijeva iskorak u zoni međunarodne saradnje, a oboje se istog časa reflektiraju na povećanje kvaliteta nastave. Svaki pomak u inovaciji nekog nastavnog procesa, opet je nemoguć bez pozitivnih pomaka u druga dva pomenuta polja. Svaki oblik unapređenja međunarodne saradnje, svaki prihvaćen projekat u nekom od poznatih programa i institucija automatski se pozitivno odražava na polje nastave i naučnog istraživanja. Time bi se energija, snaga i vrijeme što više sačuvali i koncentrirali na našem Fakultetu, a naročito bi mlade kolegice i kolege imale mogućnost da svoje obaveze vezane za naučno napredovanje u najvećoj mjeri ostvare u „vlastitoj kući“ .

Možda ovaj Fakultet nikada neće imati onaj društveni značaj i autoritet kakav je imao u trenutku osnivanja i u prvim decenijama svoga postojanja. Ali tu ne smijemo upasti u jeftinu klopku analoškoga mišljenja. Jednostavno, bilo je to drugo vrijeme, druga država, drugi politički i društveni sistem, konačno i drugačiji sistem obrazovanja. Ali ono što bismo morali učiniti odmah jeste široko otvoriti vrata za rasprave o krucijalnim društvenim problemima. Takvo otvaranje bi umnogome popravilo percepciju Filozofskog fakulteta u novim, potpuno izmijenjenim okolnostima. A u tim okolnostima ovaj Fakultet više, na žalost, nije orijentir ili svjetionik u društvenim i humanističkim naukama. Štaviše, kao što je već napomenuto, mnogo toga u našem društvu i u svijetu ne ide nam baš na ruku. Mi ne smijemo skrivati oči pred društvenim devijacijama i činjenicama koje idu protiv oblasti našeg izučavanja i koje su tu: na mnogim odsjecima mi bilježimo pad interesovanja, a kvalitet prijavljenih kandidatkinja ikandidata konstantno pada. Pomenutim otvaranjem vrata mi bismo učinili Filozofski fakultet vidljivijim i prisutnijim; a to znači dodatni napor svih nas i naših gostiju da budemo prepoznatljivi po kvalitetu, po stilu, po raznovrsnosti, po različitim tipovima i nivoima angažiranosti... Samo u jedno sam siguran: za to imamo potencijal. Potreban nam je samo prostor otvorenosti i slobode mišljenja bez tabuiziranja bilo kojeg segmenta našeg ukupnog društvenog života. Iskreno se nadam da ću na kraju narednog četerogodišnjeg mandata vidjeti dovršetak pune generacijske obnove Filozofskog fakulteta. Moja generacija, generacija ljudi koji su započeli svoju univerzitetsku karijeru u potpuno drugačijem okruženju i koji su sačuvali ono što su mogli u periodu najtežih razaranja u historiji ove zemlje, polako odlazi. Manje više, dali smo što smo mogli, sukladno sposobnostima i okolnostima. Ali želja mi je da za četiri godine ovaj Fakultet ima dovoljan broj redovnih i vanrednih profesorica i profesora, docentica i docenata, viših asistentica i asistenata, te asistentica i asistenata, kao i svih ostalih uposlenica i uposlenika koji pripadaju jednoj novoj generaciji, sposobnijoj i spremnijoj da u potpunosti uhvati korak sa najvišim zahtjevima visokog školstva ovog tipa u Evropi i svijetu. Generaciji koja je mnogo manje opterećena teškim razdorima i traumama iz prošlosti i primarno okrenuta budućnosti.

A na prvi pogled, mnogo toga što stoji neposredno pred nama ne ide nam baš na ruku i valjat će tražiti nove puteve afirmacije humanističkih i društvenih nauka i umjetnosti. Nesmiljeno se nastavlja osipanje i rastakanje stvarnosti uz dalje razaranje svih temeljnih humanističkih vrijednosti koje se predstavljaju kao puki teret ili nepoželjan prtljag. Pluralizam izveden na monističkim tipovima partikularizma, homogenizacija partikularnog sve do homogenizacije i abdikacije samog mišljenja, izoštrava osjećaj da stvarnost ostaje bez bilo kakvog smjera/smisla. Svijet kojem smo potrebni još samo kao funkcije svedene na nivo resursa i bačeni na lokalnu i planetarnu „pijacu“ tržišta rada ima svoje praktične izvršioce koji bi da temeljne principe ljudskosti najradije istisnu sa povijesnog horizonta. No upravo takvi ne vide da će nas već sutra iznova zaskočiti stara pitanja: šta ćemo s čovjekom? i kako misaono obuhvatiti ovako rasutu stvarnost? A jasno je da odgovor na njih, mada u promijenjenim društvenim okolnostima, može doći samo iz zone humanističkih i društvenih disciplina te umjetnosti...

Prof. dr. Muhamed Dželilović,

dekan Filozofskog fakulteta

Fakultet wired

Kurs japanskog jezika

 

eLADE Centro Acreditado