Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Centar za strane jezike

u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom

poziva studente na predavanje i radionicu

NAVIKA NIJE OPRAVDANJE –

NEVIDLJIVOST U JEZIKU, NASILJE JEZIKOM

Srijeda, 15. 5. 2019. u 14:00 sati, svečana sala, Dekanat

Radionicu će voditi Sandra Zlotrg  i Naida Kučukalić 

Moderatorica: Amira Sadiković

 

U prvom dijelu će studentima/cama kroz razgovor biti predstavljene ideje kritičke lingvistike - discipline koja jezik ne tumači kao ogledalo socijalnih relacija, već insistira na ideji da upravo jezik konstruira realnost u kojoj se neprekidno vodi borba za nametanje legitimnog viđenja, tj. normiranje stvarnosti (Bourdieu, 1992). Studenti/ce će vidjeti kako to moć imenovanja učestvuje u građenju stvarnosti, pretvarajući svijet u strukturu, u kojoj određene grupe ljudi žive u nejednakosti, diskriminaciji i naslju. Kroz primjere i razgovor će se nastojati da studenti/ce shvate zašto se čak i oni lingvisti/ce koji ne prihvataju tezu o jeziku kao simboličkom kapitalu zanimaju za moć koju jezik ima u ideološkim sferama (Katnić-Bakaršić, 2006). Ukazaće im se na to da jezik nije puki odraz naše ličnosti, roda, socijalnog statusa ili kulture kojoj pripadamo, već da jezik prije svega konstruira naše identitete (Moranjak-Bamburać, 2006) i društvo uopšte.

 

Kroz primjere će se pokazati da je jezik odraz naše ne/kulture a ne samo ne/poznavanja pravopisa, tj. da kultura govora ne podrazumijeva samo poštovanje konvencija u pisanju. Promišljaćemo o tome kako razbiti sopstvene predrasude o tome šta je „normalno“, „ekonomično“, „podrazumijevajuće“ u jeziku kojim govorimo, te zbog čega se opiremo zvanjima i titulama u ženskom rodu. Tokom razgovora, stalno ćemo se vraćati na pitanje zašto nam je važnije načelo ekonomičnosti od vidljivosti u jeziku i šta se krije iza naših opravdanja da smo navikle/i da govorimo na određeni način. Kako stereotipe koji su se uvriježili u našoj svakodnevnoj komunikaciji izbaciti iz jezičke upotrebe. Razmišljaćemo zajedno o riječima poput kuharica, čistačica, domaćica, fizičarka, delegatkinja, akademkinja, diplomatkinja i tako doći do odgovora zašto su profesije, titule i zvanja u ženskom rodu važno političko i ideološko pitanje.

Prvi sesiju razgovora, završićemo preporukama o tome kada studenti/ce moraju koristiti standardni jezik, a u kojim to situacijama nije nužno koristiti ga.

U drugom dijelu predviđenog vremena, biće riječi o tome kako komunikacija zapravo onemogućuje saosjećanje. Počeće se od pitanja koja se vežu za političku korektnost, kao  manir izbjegavanja izraza ili postupaka koji izgledaju kao da se njima hoće isključiti, marginalizirati ili uvrijediti osobe koje su socijalno, na bilo koji način, ugrožene ili diskriminirane.  Studentima/cama će se predstaviti savremene dileme koje se vežu za pitanja političke korektnosti. Fokus druge sesije će biti na nenasilnoj komunikaciji i kroz prilagođene radioničarske vježbe će se ukazati na nekoliko neophodnih vještina koje omogućavaju korektnu, empatičnu i odgovornu komunikaciju.

 

Sandra Zlotrg diplomirala je i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na dvije studijske grupe: Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda BiH i Komparativna književnost. U Udruženju za jezik i kulturu Lingvisti radi kao lektorica i predavačica BHS jezika kao drugog/stranog. Vrši i funkciju izvršne direktorice. Sa Jasminom Čaušević koautorica je priručnika iz 2011. godine - Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima. Učestvovala kao stručna saradnica u uvođenju upotrebe rodno osjetljivog jezika u rad Parlamentarne skupštine BiH.


Naida Kučukalić posljednjih 17 godina radi sa mladima i marginalizovanim skupinama u i van BiH kroz radionice, razgovore, savjetovanja, na teme nenasilne komunikacije, seksualnog zdravlja, prava LGBTI osoba i diskriminacije. Fokus rada, čitanja i djelovanja su ljudska prava kroz prizmu feminizma s ciljem ravnopravnost svih nas kao i osnaživanje pojedniki i pojedinaca. Naida je započela svoje terensko djelovanje kao edukatorica  u Asocijaciji XY, i od tada je radila najviše sa Populacijskim fondom Ujedinjenih nacija (UNFPA) u BiH, Bugarskoj i Egiptu (gdje je i radila i živjela jedno vrijeme), a svoj rad nastavila je kroz programe pri GIZu, Bayeru i Sarajevskom otvorenom centru.